U povijesti, područje Kostrene (Kostrena Sv. Lucija i Kostrena Sv. Barbara) zauzima prostor između rta Sršćica na ulazu u Bakarski zaljev do uvale Martinšćica. Potok Javor u uvali Martinšćica dijeli područje obje Kostrene od riječkog područja Podvežica, odnosno taj je potok dijelio teritorij bakarske gospoštije od teritorija trsatske gospoštije.
Najstariji pisani dokumenti u kojima se spominje Kostrena su tri važne glagoljske isprave iz XV. i XVI. stoljeća u kojima se navodi da područje Kostrene i Bakra već od početka XIII. stoljeća pripadaju Frankopanskoj vinodolskoj knežiji. Kostrena se nadalje spominje u ispravama bakarske gospoštije Zrinjskog u XVI. i XVII. stoljeću gdje se navode olakšice koje će uživati Kostrena Sv.Lucija.
Padom Zrinskih i Frankopana područje Kostrene zajedno s Bakrom postaje ugarsko imanje, a koncem XVIII. st. u vlasništvu je austrijske komore. Nakon 1878. godine, kada carica Marija Terezija dodijeljuje Bakru status slobodne luke, Kostrena potpada pod upravu bakarskog municipija. Godine 1874. od bakarskog municipija odcijepilo se dosta općina, tako su se odijelile i obadvije Kostrene, koje su imale svoju samostalnu upravu u Sv. Luciji do 1876. godine, kada su se priključile trsatskoj odnosno sušačkoj općini.
